Učeći blog

06.02.2012., ponedjeljak

Ja poruke i seciranje ti-poruka

Pozdrav svima!

Jeste li čuli za ja-poruke? One se obično spominju kao alternativa ti-porukama! O čemu se tu zapravo radi i zašto poruke imaju zamjenice ?!

Po mom mišljenju, većina poruka koje ljudi oko mene upućuju drugima i koje sam ja upućivala (a i još uvijek ponekad upućujem, jer sam čovjek i vježba dugo traje) su ti-poruke. Kao prvo, kad se kaže poruke, ne misli se na obavijest ili informaciju o primjerice vremenu ili nedostatku tople vode danas. Ne, u ovom slučaju poruka je konstatacija/izjava o tome kakav je netko i što on radi krivo!

Vi i netko ste zajedno u prostoriji i nešto radite. On/a radi nešto što vama smeta, npr. lupka prstima po stolu. Vi možete reći: daaaaj prestani, dosadan si s tim! Ili ako on/a uzme zadnji komad vašeg kolača bez da vas pita, vi možete reći: zašto si uzela zadnji komad bez da me pitaš, kakva si ti to osoba ?! Ovo su jednostavni i benigni (kako za koga:D) primjeri. Dijete vam može upadati u riječ dok s nekim razgovarate. Što ćete mu reći? Možda: nemoj me prekidati dok pričam s drugima. To su primjeri ti-poruka. One govore što neka osoba radi "krivo".

Cilj ja-poruka je izraziti svoje mišljenje/osjećaje o nečijem postupku i ostaviti drugoj osobi (djetetu) prostor i odgovornost da sam(o) promijeni svoje ponašanje. U slučaju kada vam nešto smeta, tko ima problem - vi ili ta osoba? Osoba voli lupkati prstima, njoj to ne smeta. Dakle, vi imate problem s tim. Djeca (a i odrasli) najčešće ne znaju kako njihovo ponašanje utječe na druge i uglavnom ne žele raditi ono što smeta drugima. Ali jedino što možete je priopćiti to u obliku ja-poruka (ne možete ih natjerati da prestanu!). Primjerice- Možeš li prestati lupkati, ne mogu se skoncentrirati na posao? Uzeo si zadnji komad, hm, ja sam se baš veselila da ću poslije pojesti još malo kolača... (ili, smeta mi što me nisi pitao želim li ga podijeliti, jer je zajednički i veselio sam se što ću ga kasnije pojesti). Trenutno razgovaram s ________ i ne mogu te saslušati(, ali voljela bih da mi kažeš kad završim razgovor. )

Mislim da je osvještavanje poruka koje šaljemo drugima prvi korak k primjeni ja-poruka. Možda ih već koristite! Ako ne, onda ih počinjete primjenjivati postepeno, dok vam potpuno ne prijeđe u naviku! :):)

Sretno!

U sljedećem postu ću se osvrnuti na originalnu tematiku ovog bloga, a to je pomoć pri učenju! Detalji-uskoro!

Pozdravčić :)
- 17:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.01.2012., petak

U vezi novogodišnjih odluka + afirmativne izjave

Htjela bih se kratko nadovezati na onaj samousputspomenuti dio u prošlom postu- novogodišnje odluke! Vjerojatno ste i sami primijetili da većina tih odluka vrlo brzo padne u vodu. Zašto? Ja sam došla do sljedećih zaključaka!

Kao prvo- obično su formulirane negativno, vezane su uz neku zabranu, primjerice- prestat ću jesti fast food, prestat ću toliko gledati televiziju i slično. Paralela se može povući s odgojem i općenito našim željama i ciljevima. Ako je jedan od naših malih ciljeva "neću više kasniti" mi svoju energiju trošimo na ono što ne želimo raditi- u ovom slučaju na razmišljanje o kašnjenju. Također, djetetu možemo reći: nemoj trčati po sobi, jer ....(umetnite razlog). Ono će vjerojatno prestati, ali mu se možda zgodnim učini da počne skakutati okolo ili bacati svoj vlakić. A to mu niste rekli da ne smije. Dakle, bilo bi dobro sve želje formulirati u afirmativnom obliku, kako bismo svoje ponašanje i misli usmjerili prema ponašanju koje želimo, a kod djeteta-kako bi ono znalo što se od njega očekuje. Primjerice: hodaj tiho po sobi jer tatu boli glava, ili pak- dolazit ću na vrijeme.

Drugo, tih odluka ima previše odjednom! Obično se dolaskom nove godine dobiva polet i želimo sve! Međutim, budimo realni makar bolilo- ne možemo sve!
Ovdje se dotičemo snage volje. Sve naše odluke ovise o snazi naše volje. Ona se, kažu, može vježbati! Pa tako jedna autorica predlaže da vježbanje počne s malim stvarima poput pravilnog držanja ili izbacivanja poštapalica iz našeg vokabulara. Jačanjem volje na taj način, moći ćemo njezinu snagu iskoristiti i za veće odluke poput one o redovitom objavljivanju tekstova na blogu, a onda i one da počnemo zdravije jesti. Pokazalo se da uspješnost samokontrole u jednom području utječe na uspostavljanje samokontrole i u ostalim područjima!


Dakle, glavna novogodišnja odluka, tj. predodluka svih odluka bi mogla biti - radit ću na vježbanju snage svoje volje !

Sretno!
- 17:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.01.2012., utorak

Novo ljeto- nova stranica

Idealno je vrijeme okrenuti novi list! Htjeli-nehtjeli, on se već sam okrenuo - stigla je nova godina!

Jedna od mojih odluka (inače, ne mogu reći da sam pristalica novogodšinjih odluka, ali ove godine mi se čine izvanredno logičnima, jer- kad ako ne sad?!) je redovito objavljivati tekstove, linkove i događanja na ovom blogu!

Započet ćemo lagano jednim lijepim tekstićem o razvoju djetetova samopouzdanja :) Ne bih htjela da se on shvati kao gomila naredbi, nego samo kao natuknice za one koji su u nekom području nesigurni, ili pak kao potvrda onima koji se u tekstu prepoznaju! Od svih navedenih stavki, prednost bih dala prvoj - izražavanje ljubavi prema djetetu, jer ako dijete nije svjesno da ga volite, kako će sve one druge pozitivne akcije s popisa doprijeti do njega? A kako će ono znati da je voljeno, ako mu se ne (po)kaže? Neke stvari nama djeluju samorazumljivo, ali jesu li razumljive nekome s vrlo malo životnog iskustva?

Samo toliko, uživajte u čitanju i navratite uskoro! :):) I, naravno, sve najbolje u 2012. !


Kako roditelji mogu utjecati na razvoj djetetovog samopouzdanja
- 14:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.05.2011., utorak

Desnomozgovci ili lijevomozgovci? :)

Kao što znamo, mozak ima dvije hemisfere odnosno polutke - desnu i lijevu.

Desna je zadužena za ono apstraktno, vizualno, intuitivno, umjetničko, a lijeva za za logiku, analitičnost, objektivnost.

Svaki čovjek koristi obje polutke, ali jednom se služi malo češće nego drugom, ona se aktivira kod većine zadataka. Ta polutka je dominantna. Tako ljudi s dominantnom lijevom hemisferom funkcioniraju od dijelova prema cjelini (primjerice, pri učenju čitanja - slova>slogovi>riječi>rečenice), imaju dobro razvijen osjećaj za vrijeme i žive u stvarnosti. Desnomozgovne osobe, pak, shvaćaju od cjeline prema dijelovima, često žive u svijetu mašte i ne razumiju vremenska ograničenja.


Možda ste već iz ovoga zaključili kako su današnje škole prikladnije za lijevomozgovnu djecu. Ona vole simbole, radne listiće, sistematična su, poštuju vremenska ograničenja, prate upute i više se oslanjaju na slušne podražaje. Dobra su u govoru, čitanju i recitiranju, te određivanju činjenica i detalja.

Za razliku od njih, djeca s dominantnom desnom polutkom su često u pokretu, radni stol i bilježnice im nisu preuredni - često nešto crtkaju po rubovima bilježnica, dobri su u određivanju prostornih odnosa, likovnom izražavanju, glazbi i vizualizaciji. Kreativna su i više se oslanjaju na taktilne (dodirne) i kinestetičke (kretanje) podražaje.

Desnomozgovnoj djeci ne odgovara način na koji se podučava u našim školama. Tamo se od njih zahtijeva da sjede mirno, poštuju rokove, uredno pišu, poslušno prate upute profesora i slično. Zato se često takva djeca proglašavaju nemirnima, neposlušnima i zločestima...

Što je, tu je - sustav se neće tako skoro promijeniti. Učenjem kod kuće, na način koji pogoduje desnomozgovnoj djeci, može se utjecati i na njihovo učenje u školi.

- 21:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.05.2011., nedjelja

E da! Sretan vam međunarodni dan obitelji!!
- 16:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Elektroničko nasilje

Što je to?
Elektorničko nasilje je oblik nasilja u kojem je osoba izložena napadu putem interneta ili mobitela. Taj napad može poticati od jedne osobe ili grupe ljudi. Najčešće se govori o elektroničkom nasilju među djecom, pa ću se ovdje usredotočiti na njega.

Specifičnost elektroničkog nasilja
- počinitelji su često anonimni
- nasilni sadržaj se vrlo brzo širi i dostupan je velikom broju ljudi
- dijete koje trpi nasilje ne može zaustaviti, sakriti ili ikako utjecati na sadržaj
- dijete koje trpi nasilje može iznova čitati nasilni sadržaj i na taj način iznova doživjeti nasilje
- nasilje se doživljava da dosad sigurnim mjestima, poput doma
- odrasli (roditelji, učitelji) često znaju manje o modernim tehnologijama od djece, što otežava njihovu reakciju

Što sve spada u elektroničko nasilje
> poticanje grupne mržnje
> napad na privatnost
> uznemiravanje, vrijeđanje
> nesavjestan pristup štetnim sadržajima
> slanje okrutnih, zlobnih, prijetećih poruka
> kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, slike, crteže i šale na račun vršnjaka
- primjeri: može se dogoditi da se od kolega iz razreda/škole traži da procjenjuju tko je najružniji, najdeblji ili najgluplji u školi; ponekad se traži da navedu osobu koju najviše mrze, te o njoj napišu nekoliko riječi; česti su slučajevi fizičkog napada koji se snima, pa kasnije prosljeđuje po društvenim mrežama (Facebook i sl), šalje mobitelima, ili stavlja na Youtube...

Posljedice za dijete koje trpi nasilje
Kao što sam spomenula, dijete ovakav tip nasilja teško može utjecati, a uz to mu se često može vratiti, odnosno, može ga iznova proživljavati. Time su i posljedice teže i dugotrajnije. One obuhvaćaju: sram, usamljenost, depresiju, tugu, uplašenost, nesigurnost, a sve to dovodi do manjka samopouzdanja.

Što učiniti?
Ukoliko se nasilje već dogodilo, treba se odmah reagirati. Ako djelatnici škole saznaju za nasilje, moraju poduzeti sve što mogu da spriječe nasilje, obavijestiti roditelje, razgovarati s djetetom koje trpi nasilje, informirati njegove roditelje o oblicima savjetodavne i stručne pomoći. Također, mora se razgovarati i s djetetom/djecom koja su počinila nasilje i njihovim roditeljima.
Budući da djeca ne prepoznaju razliku između virtualnog i realnog života, nasilje započeto na internetu, često se nastavlja u školi. Zbog toga je bitna reakcija učitelja i stručnih suradnike čim se sazna za to. Važno je reagirati!

Što se tiče roditelja i njihove uloge, oni imaju pravo i obavezu znati s kime se njihovo dijete druži na internetu (kao što to znaju za stvaran svijet). Međutim, neki se roditelji boje da ne naruše privatnost svog djeteta, a neki jednostavno nemaju iskustva s tehnologijama, te se klone tog dijela djetetovog života. Kao što je rečeno- roditelj ima prava znati s kim dijete komunicira, i važno je naglasiti da unatoč manjku "tehnološkog" iskustva, posjeduje bogato životno iskustvo koje će mu pomoći u ovoj situaciji. Djeci je potrebno poslati poruku da je roditeljima (i društvu-škola) stalo do toga što im se događa, kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu.

Kao što znamo, najbolji lijek je -preventiva. Može ju provoditi škola, ali to nikako ne isključuje roditelja iz ove priče. U školi bi mogla postojati edukacija za djecu koja bi ih podučila sigurnijem i odgovornijem ponašanju na internetu. S djecom se treba razgovarati o dobrim i lošim postupcima, te o posljedicama njihovih djela (bez obzira na to hoće li ona biti otkrivena ili ne), te kako određeno ponašanje utječe na druge ljude. Pogotovo je to bitno u elektroničkom nasilju, jer djeca teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Važno je da dijete koje će možda trpiti nasilje zna kome se može obratiti u slučaju nasilja.

UKRATKO
Roditelj ima pravo biti uključen u djetetov virtualni život, kao što je uključen i u stvaran. Eventualni manjak iskustva ne smije ga obeshrabriti, već mu treba poslužiti kao poticaj da se dodatno informira, ali i da iskoristi znanje i iskustvo koje već posjeduje. Na kraju krajeva, sigurno ima puno iskustva sa svojim djetetom, a upravo to će mu pomoći u razgovoru na ovu temu!

Više informacija potražite na www.prekinilanac.org
- 14:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.05.2011., subota

Uvodna riječ (smijeh)

Dragi svi!

Dobrodošli na moju stranicu! Prvo ću se predstaviti, pa reći što želim njome postići.

Ja sam mlada osoba (26), po struci pedagog. Želim i volim pomagati djeci s učenjem, i mislim da mi to dobro ide. Ako tražite nekoga da pomogne vašem djetetu s učenjem, pisanjem domaćih zadaća ili obradom lektire - javite mi se!

Uz "sjedenje uz dijete dok ono uči" (što neki roditelji navode kao jedino potrebno da bi njihovo dijete obavilo posao), radim i na poticanju motivacije i koncentracije, organizaciji vremena i samostalnosti u učenju (cilj svakih instrukcija i pomoći je da dijete nauči samo učiti, zar ne?), te pronalasku metoda učenja koje baš tom djetetu odgovaraju (određivanja stila učenja, mentalne mape i slično) - sve to u dogovoru s roditeljima, dakle, ovisno o tome što oni smatraju bitnim. Za to je potrebno određeno vrijeme.

Kao što sam spomenula, postoji mogućnost povremene pomoći, bez puno "kompliciranja", dakle- pomažem u ponavljanju prije testa, u usmjeravanju pažnje pri pisanju domaće zadaće, u pojašnjavanju lekcija i slično.

Osim učenja, na raspolaganju sam vam i ako treba pričuvati dijete. Pri tome sam usmjerena na djecu predškolskog i školskog (onu koja još trebaju čuvanje sretan) uzrasta. Tada stavljam naglasak na kvalitetno provođenje slobodnog vremena, u obliku kreativnog izričaja, igranja, istraživanja, aktivnosti za poticanje pažnje i koncentracije i tako dalje.

Zašto ova žena ima svoju stranicu na blogu, možda se pitate?
Jedan razlog je - dostupnost, a drugi je - pisanje. Naime, uz sve gorenavedeno, želim s vama dijeliti i svoja razmišljanja vezana uz moju struku, ili pak događanja na koja naiđem, a smatram ih prikladnim za djecu ili njihove roditelje.

Za kraj, nadam se da ćete na mojim stranicama naći nešto zanimljivo i poticajno, a ukoliko me želite kontaktirati, vezano uz pomoć pri učenju, čuvanje djece ili pak nešto treće, možete to učiniti putem komentara!

Lijep pozdrav!wave
- 19:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.